Printer Friendly Version Jan Konjiarek (* 30. januar 1878, Voderadi - † 4. maj 1952, Trnava) @ 6 August 2021 08:09 AM

                                                    Jan Konjiarek portret, naslikao Uroš Predić

Slovački vajar, osnivač moderne slovačke skulpture.

Studirao je na Školi za primenjenu umetnost u Budimpešti i na umetničkim školama u Rimu. Po povratku u Peštu, studirao je na lokalnoj akademiji. U periodu 1902 - 1904. godine završio je studije na Akademiji u Minhenu. Od 1906. do 1914. radio je kao učitelj crtanja u Srbiji u srednjim školama u Čačku i Beogradu. Od 1908. do 1914. bio je portretista kraljevskog dvora dinastije Karađorđević u Beogradu. Veliki deo njegovih dela uništen je tokom Prvog svetskog rata. Posle 1918. nastanio se u Trnavi gde je imao i atelje, a gde je živeo do svoje smrti. Godine 1939. proizveden je u vanrednog profesora modelarstva na Odeljenju za crtanje i slikanje Slovačkog tehničkog univerziteta u Bratislavi. Ime Jana Konjiareka nosi u njegovu čast Galerija Jana Konjiareka u Trnavi, koja čuva deo autorovog opusa u vidu stalne postavke.

Konjiarekovo delo obeleženo je secesijskim i impresionističkim uticajima na prelazu iz 19. u 20. vek. U Trnavi se takođe nalazi, pored drugih, i statua Milana Rastislava Štefanjika.

Ne postoji plemenitija misija u svetu od uloge umetnika u narodu.

Sama promisao ga je odredila da ovekoveči svoj narod u bolovima,

sreći i patnji, da otkrije njegovu unutrašnju stranu, pronikne u najtajnije zavoje

njegovog višeg života, rečju, da postane živa savest

svog pokolenja...

Jan Koniarek: Vajar i narod, 1937

 

Biografija

1878 - rođen je 30. januara 1878. u selu Voderadi (kod Trnave) u porodici učitelja Františeka Konjiareka i Marije (devojačko prezime Časna)

1894 - 1897 - studirao na Školi za primenjenu umetnost u Budimpešti

1897 - 1906 - studira na likovnim akademijama u Rimu, Budimpešti i Minhenu

1906 – živi u Srbiji (Beograd), učitelj i učesnik umetničkih zbivanja

1912 - 1918 - dobrovoljac u Balkanskom ratu, vojnik u Prvom svetskom ratu, ranjen (1915)

1918. - povratak u Voderadi (kod sestre)

1924 - preseljenje u Trnavu, prvi atelje u krugu Seslerove fabrike, kasnije kuća sa ateljeom u ulici Šaštinkova (danas Trstinska)

1924 - realizovao Spomenik M.R. Štefanjika u Trnavi

1929 - Spomenik Janu Holom u Borskom Mikulašu i vrhunsko monumentalno delo Spomenik palim u Prvom svetskom ratu u Trnavi

1931 - 1933 - Memorandumski reljef na zgradi evangeličke parohijske kuće u Martinu

1936 - 1937 - Spomenik Antonu Bernolaku u Trnavi i Spomenik dr. Pavlu Blahu u Skalici

1937 - objavljuje tekst „Vajar i narod u književnom časopisu „Slovenske pohljadi“

1942. - izlaže na međunarodnoj izložbi - 23. Venecijanskom bijenalu u Italiji

1939 - 1943 - vanredni profesor za modelarstvo na umetničkom odseku Slovačkog tehničkog univerziteta u Bratislavi

1944 - prva monografija Karola Vaculika: „Konjiarek“

1949 - poslednja datirana skulptura: Studija sedećeg L.N. Tolstoja

1952 - 4. maja 1952. umro je u Trnavi, gde je i sahranjen na Novom groblju

1953 - prva retrospektivna izložba u Slovačkoj nacionalnoj galeriji u Bratislavi

1978 - Okružna galerija u Trnavi povodom 100 godina od autorovog rođenja preimenovana je u Galeriju Jana Konjiareka